“U prvom kontingentu bilo je 590 automatskih pušaka” – prvo naoružanje stiglo u općinu Vinkovci

U svibnju 1990. godine Jugoslavenska narodna armija razoružala je Teritorijalnu obranu Socijalističke Republike Hrvatske, svega par dana prije ustoličenja demokratski izabrane Hrvatske demokratske zajednice na prvim višestranačkim izborima. U takvim okolnostima hrvatske vlasti bile su primorane, radi sigurnosti građana, na ilegalnu nabavu naoružanja. Tijekom listopada 1990. godine dio nabavljenog naoružanja iz Mađarske raspoređivan je po hrvatskih gradovima i općinama, a na današnji dan, 25. listopada 1990. godine, prvo je naoružanje stiglo i u općinu Vinkovci. Jedna od ključnih osoba u toj akciji bio je Ante Gilja koji se za Domovinskirat.hr prisjetio tog događaja.

Kako je došlo do dopremanja naoružanja u Vinkovce i o kojem se naoružanju radilo?

Ja sam bio dopredsjednik HDZ-a na razini tadašnje općine Vinkovci, zadužen za vojne poslove. Preko mene je išlo naoružanje, opremanje, obuka i ostalo. Pored toga bio sam i vozač predsjednika Franje Tuđmana koji me osobno angažirao da organiziram prihvat prvog naoružanja koje je stiglo u bivšu općinu Vinkovci. U noći 25. listopada 1990. godine dio mladih policajaca koji su prošli tečaj Prvi hrvatski redarstvenik dopratio je prvi kontingent – 590 automatskih pušaka. U sve to bili su upućeni Josip Peći, predsjednik općinskog odbora HDZ-a i Tihomir Zovak, predsjednik tada općine Vinkovci.

Kako je i kome oružje podijeljeno i o čemu se pri tome vodilo računa?

Naoružanje smo odmah podijelili. Jedan dio naoružanja istovaren je u Otoku, drugi dio naoružanja je istovaren u Andrijaševcima kod Milana Bičanića, treći dio smo istovarili kod Miroslava Čuljka u Ceriću i četvrti dio u moju kuću u Nuštru. Oružje je raspoređeno po bivšoj općini Vinkovci s tim da smo vodili računa gdje bi nam mogla dolaziti najveća opasnost, a to su bili sela nastanjena pretežito Srbima. Bili su to začeci obrane Vinkovaca.

Čemu je oružje trebalo poslužiti?

To oružje trebalo nam je poslužiti za eventualnu obranu. Predsjednik Tuđman poduzimao je sve da ne dođe do upotrebe tog oružja. Znao je reći „vragu bi se popeo na crne rogove da spasim bar jedan hrvatski prst, a kamoli hrvatski život.“ Unatoč tome mi nismo smjeli ostati goloruki. Zato se ustrojavala policija iz koje se razvila kasnije vojska. Mi smo u Vinkovcima bili okupljeni u Samostalnu vinkovačku satniju, a bili smo naoružani s osobnim i lovačkim naoružanjem. S vremenom se, kako je počinjao rat, osnivalo još postrojbi i dolazilo još naoružanja koje smo dijelom oduzeli od JNA.

Izvori
Literatura
Brstilo Rešetar, Matea, Ivica Nevešćanin i Andreja Smetko. Domovinski rat. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej, 2013.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ante Gilje, prikupljeno 20. listopada 2020.

Autor

Podijeli članak