Na današnji dan, 23. listopada 1991. godine, u pokušaju oslobađanja sela Slano morskim putem poginula su petorica heroja Domovinskog rata – Andrés Branko Pilsel, Miljenko Tadić, Fernando Delucchi, Alejandro Patrón, diverzanti 4. A brigade Zbora narodne garde te Arnold Nožić, pripadnik Bojne Frankopan. Njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Naime u noći s 22. na 23. listopada pokrenuta je akcija oslobađanja Slanog. Jedna od diverzantskih skupina trebala se prebaciti u neprijateljsku pozadinu kako bi spriječila dolazak pojačanja napadnutom neprijatelju u Slano. Kod sela Doli nedaleko Stona oko 2 sata iza ponoći ukrcali su se u čamac tipa “leut” koji nije bio primjeren takvom diverzantskom zadatku jer njegove karakteristike ne dozvoljavaju brz i prikriven dolazak neprijatelju iza leđa. U jednom trenutku kraj otoka Šipana brodicu je otkrio i presreo patrolni čamac 178 Jugoslavenske ratne mornarice “Kosmaj”. Svjestan da je nemoguće izbjeći sukob Arnold Nožić otvorio je vatru prema patrolnom čamcu iz raketnog bacača. Raketa je pogodila pramac patrolnog broda, ali ga nije potopila. S patrolnog čamca odgovoreno je vatrom iz automatskih topova 40mm i 20mm koji su uzrokovali eksploziju. Eksplodiralo je streljivo i minsko eksplozivna sredstva koja su se nalazila u barci. Od siline eksplozije u moru su nestali svi osim upravitelja brodice Ivice Kaznačića koji je jedini preživio i doplivao do obale.
Akcija oslobađanja Slanog trebala je ići iz četiri pravca. Moja je grupa imala zadaću preko mora doći neprijatelju iza leđa (u pozadinu) i djelovati na putu prema Orahovu dolu. Zapovjednik akcije je bio Arnold Nožić (…). Oko ponoći spustili smo se do Dola gdje nas je čekala spremna barka marke Leut. Bila je orkanska bura i mjesečina, te je preglednosti na moru bila dobra. Ja sam bio na krmi i vozio, dok su se ostali prikrili u unutrašnjosti broda. Krenuli smo prema otoku Šipanu, a na sredini kanala odjednom se stvorio patrolni čamac JNA i počeo kružiti oko nas. Skinuo sam ZNG-e oznaku s ruke i počeo im mahati pretvarajući se da sam ribar te da idem prema Šipanu. Kad su nam se približili na otprilike 200 metara udaljenosti, Arnold je ispalio zolju. Istodobno su oni uzvratili vatrom, a ja sam se prilikom detonacije našao u moru. Na meni je tada bila kompletna ratna oprema. Nekako sam uspio pod vodom skinuti sa sebe gornji dio opreme i ruksak i isplivati na površinu, te se do kraja skinuti. Plivao sam gol u moru koje je bilo vrlo hladno. Neprijateljski vojnici su me tražili, ali me nisu mogli uočiti zbog bure i valova. Kada su došli sasvim blizu meni, zaronio sam, patrolni je čamac prošao iznad mene, a ja sam nastavio plivati prema svjetioniku u pravcu Stona. Otprilike sam još 6 – 7 sati plivao do obale. Potpuno iscrpljen i pothlađen, našao sam uz obalu maginje (plodove planike) koje su mi malo povratile snagu, te sam gol i bos krenuo pješice prema selu Doli, do kojega sam pješačio još 3 – 4 sata. Mještani su mi dali odjeću, pa sam krenuo u zapovjedništvo u Lisac ispričati što se dogodilo.
Ivica Kaznačić
Unatoč tome što su plovila Odreda naoružanih brodova Dubrovnik nekoliko puta pregledavala širi akvatorij otoka Šipana i samog mjesta borbe tijela poginulih heroja nikada nisu pronađena.
Tko su nestali heroji?
Andreas – Branko Pilsel rođen je 24. srpnja 1968. godine u gradu Comodoro Rivadavia u Argentini. Bio je najmlađi u obitelji Adolfa-Zvonimira i Erike. A u hrvatskoj emigrantskoj obitelji odrastao je s bratom Carlosom-Dragom i sestrom Adrianom-Jadrankom. Osnovnu i srednju školu završio je u Buenos Airesu, a po zanimanju bio je automehaničar. Kao svestrani sportaš bavio se atletikom – bacanjem kladiva, trčanjem, a u bacanju kugle bio je argentinski juniorski prvak. Osim atletike trenirao je boks i kung-fu. Početkom demokratskih promjena, sredinom 1990., došao je u Hrvatsku te se u Zagrebu zaposlio kao ugostitelj. U srpnju 1991. dragovoljno je pristupio 4. A brigadi ZNG-a u svojstvu vojnika-izvidnika. Bio je nerazdvojan s dvojicom Argentinaca – Patrónom i Delucchijem, kojima je bio i prevoditelj. Zajedno s njima položio je svoj život.
Andreas Branko Pilsel će ostati upamćen i po herojskom djelu kada je u Vrlici pod žestokim napadom četnika i JNA izvukao 300 štićenika doma za teško oboljelu djecu i odveo ih na sigurno.
Izudin Bečirčić
Nestor Alejandro Patrón rođen je 12. siječnja 1958. godine u Buenos Airesu. U rujnu 1991. došao je u Hrvatsku i priključio se gardistima koji su je branili. U svojstvu vojnika-izvidnika kao pripadnik 4. A brigade ZNG-a našao se na Južnom bojištu. Njegovo tijelo počiva u dubinama hrvatskoj Jadrana.
Pristupio je diverzantima polovicom desetog mjeseca 1991. Ovo mu je bila prva akcija s diverzantima, tu noć otišao je i nikada se nije vratio.
Izudin Bečirčić
Fernando Esteban Delucchi rođen je 6. veljače 1960. godine u Buenos Airesu. U kolovozu 1991. dolazi u Hrvatsku kako bi sudjelovao u njezinoj obrani i ulazi u djelatni sastav 4. A brigade ZNG-a.
Zvali smo ga Fredi, pristupio je diverzantima polovicom desetog mjeseca u hotelu “Split”. Tu sam ga i upoznao po povratku iz Zadra. Fredi je odavao dojam visokog, atletski građenog čovjeka. Vidjelo se da je spreman. Pričali smo i upoznavali se na engleskom jeziku, a sve što mu nije bilo jasno prevodio mu je Andreas Branko Pilsel, Hrvat iz Argentine. Službeno je nestao 23.10. na potezu Doli – Šipan. Bila je to njegova prva diverzantska akcija.
Izudin Bečirčić
Arnold-Arni Nožić, sin Amire i Fejsala, rođen je 28. lipnja 1969. u Mostaru. Nije bio oženjen. U rodnom je gradu završio je osnovnu i srednju informatičku školu te upisao pravni fakultet. Povremeno je radio na mostarskom općinskom sudu. Početkom kolovoza 1991. godine dragovoljno pristupa u Hrvatsku vojsku i postaje pripadnikom Specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a Bojne “Frankopan”. Nestao je 23. listopada 1991. godine prilikom izvršavanja borbene zadaće kod otoka Šipana kao zapovjednik diverzantske grupe koja je trebala “zaći neprijatelju iza leđa”.
Miljenko Tadić rođen je 8. listopada 1963. u Splitu. Nadimak mu je bio “Maca”. Bio je pripadnik diverzanata 4. A brigade ZNG-a, a njegovog dolaska u postrojbu prisjetio se Izudin Bečirčić, u svojoj knjizi “Braća po oružju II”:
Miljenko je pristupio diverzantima polovicom desetog mjeseca 1991. godine, poslije našeg povratka iz Zadra kada smo se okupili u hotelu Split, gdje nam je bila privremena baza. Bio je krupan i cijeli istetoviran. Po izgledu je bio fajter. Macin prvi teren sa diverzantima je bio Južno bojište tačnije kod Metkovića selo Vir u područnoj školi gdje su na smjestili. Maca je cijelo vrijeme se zezao i bio je veseljak. Ja i on smo zezali Cobija cijelo vrijeme. Tu noć sam, točnije 23.10.1991. godine ujutro oko 2 pričao s Macom. Trebao je ići s još trojicom Argentinaca u akciju. Dobili su zadatak da brodicom pokušaju iznenaditi JNA brod koji je patrolirao oko Slanoga koje su četnici zauzeli i dolazili su blizu Stona. Dobili su raketni bacač OSA 90mm i tri rakete. Maca je bez riječi ispoštovao naredbu kao i trojica Argentinaca. Nas su strpali u kamione i išli smo u drugom pravcu, a gdje su nas vozili ni sam ne znam, kao što ni Maca ni Argentinci nisu znali kada i gdje će se ukazati taj JNA brod, koji su trebali potopiti. Ispočetka smo svi bili svjesni da je to suluda neisplanirana akcija, ali nam ponos nijednom nije dao da odustanemo. Bili smo svjesni svega da će biti teško, iako su Feliks Unković i Jaroslav Domić ubjeđivali zapovjednika tog područja Luku Džanka, da nas šalje u smrt svojom naredbom. Nažalost tako je i bilo. U toj akciji smo desetkovani – puno ranjenih, a Maca i trojica Argentinaca se nikada nisu vratili iz te akcije, niti su njihova tijela ikada pronađena. Jedini preživjeli te noći je Ivica Kaznačić koji je vozio taj leut, tipa čamca. Po njegovoj priči, prije nego je skočio u more sa brodice, čuo je jauke na brodu, jer ih je JNA brod otkrio i napao teškim mitraljezima i boforsom topom. To je bio jedan od teških udaraca za diverzante. Do nas su dolazile svakakve neprovjerene informacije ali jedina istina je bila da nikada nisu pronađeni.
Izudin Bečirčić
Izvori
Literatura
Bečirčić, Izudin. Braća po oružju. Zenica: Vlastita naklada, 2007.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.
Internet
Saša Ljubičić: “Drago Pilsel: Pomozite mojoj majci da dođe na komemoraciju svom sinu, palom branitelju”, Slobodna Dalmacija, pristup ostvaren 14. listopada 2020., https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/drago-pilsel-pomozite-mojoj-majci-da-dode-na-komemoraciju-svom-sinu-palom-branitelju-426149
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.