Prvi “Tigar” koji je stradao u obrani Dubrovnika bio je jedan od najperspektivnijih hrvatskih skijaša – poginuo heroj Davor Sefić

Na današnji dan, 20. listopada 1991. godine, poginuo je prvi „Tigar“ na dubrovačkom ratištu – Davor Sefić.

Davor Sefić rođen je 2. svibnja 1968. godine u Zagrebu. Odrastao je s dvije godine starijim bratom Damirom u obitelji Salka (geodet) i Nade (dipl. inž. arhitekture). Nakon što je u rodnom gradu završio osnovnu i srednju (ugostiteljsku školu), upisao je Hotelijerski fakultet u Opatiji. Uz studij zarađivao je kao turistički vodič. Bio je društven i zabavan, a bavio se i sportom – skijanjem, nogometom, jedrenjem na dasci i padobranstvom. Najznačajnije rezultate imao je u skijanju. Nekoliko puta bio je cicibanski prvak Hrvatske, a na nekadašnjim kupovima republika dva je puta osvajao treće mjesto. Nastupio je i na Igrama mladeži Alpe-Jadran. Pored toga radio je i kao trener s najmlađim skijašima.

U ljeto 1991. dragovoljno pristupa obrani napadnute Domovine, najprije kroz HOS, a od rujna kao pripadnik 1. A brigade Zbora narodne garde „Tigrovi“. Sa skupinom mladih Zagrepčana otišao je braniti sam jug Hrvatske. Nakon pada Konavala situacija je pred Dubrovnikom postala dramatična. Iduća na udaru našla se Župa dubrovačka. U tim borbama Davor Sefić stradao je od tenkovske granate kod Kupara braneći prodor agresora iz smjera Konavala prema Župi dubrovačkoj. Tog dana inženjerija JNA pokušala je sanirati cestu u usjeku Duboka Ljuta kako bi mogla dalje napredovati, u čemu su je pokušale spriječiti malobrojne i slabo naoružane hrvatske snage.

Na karti je sa “76” označeno mjesto Davorove pogibije (izvor: Oliver Pezo “Zagonetka pobjede)

Nakon što su popravili prepreku i počeli prelaziti Duboku Ljutu, na dojavu o tom prelasku u Zapovjedništvu sam od Nojka Marinovića dobio zadatak da otiđem u Kupare i napravim izviđanje, da ustanovim o čemu se radi. Ujutro oko 6,30 sam vidio kako već prelaze malim autima i vratio se u Zapovjedništvo kako bih prenio tu informaciju. Tad sam dobio zapovijed da se vratim i pokušamo to onemogućiti. Onemogućiti se to moglo jedino topom od 76 mm koji se tada nalazio u Kuparima, na način da ih bar malo ometemo u tom prelasku. Dogovoreno je da se za tu potrebu iskoriste 4 granate, a kako nismo imali nišanske sprave na topu, nišanilo se pomoću konca nalijepljenog na vrh cijevi u obliku križa. Prva granata je pogodila u taj rajon, druga također, međutim kod ispaljivanja treće dobili smo odgovor s Prahivca odakle nam je odgovoreno tenkovima. To je dan kad se zapalio hotel „Kupari“, to je dan kad je poginuo Davor Sefić iz Zagreba, koji je bio sa mnom na tom topu. To je dan kad su se u Župi spojili nebo i zemlja, sa svih položaja je otvorena vatra. To je bio prekid tadašnjeg primirja i to je bio početak novog napada na Župu, to je bio početak pada Župe.

Tonči Bačić, zapovjedništvo obrane Dubrovnika
Na trećoj fotografiji tenkovski položaji s kojih je otvorena vatra prema Kuparima (izvor: Oliver Pezo “Zagonetka pobjede)

U trenutku pogibije Davor Sefić imao je 23 godine. Pokopan je na Mirogoju, a sprovodne obrede vodio je fra Zvjezdan Linić. U spomen na njega na Sljemenu se svake godine održava međunarodno skijaško natjecanje „FIS Memorijal Davor Sefić“.

Sprovod Davora Sefića

Izvori
Literatura
Pezo, Oliver. Zagonetka pobjede : velikosrpska agresija na Dubrovnik 1991. godine. Dubrovnik: ArtFORMAT; Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2015.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga II). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Autor

Podijeli članak