Okupirani Marinci i Cerić, poginuo zapovjednik obrane Sajmišta – žestoke borbe na vukovarskom ratištu

Nakon niza neuspješnih pokušaja da osvoje Vukovar velikosrpski stratezi 2. listopada 1991. godine pokrenuli su do tada najžešći napad na grad.

Vatra na grad otvorena je iz svih smjerova –  iz Bačke, Negoslavaca, Sotina, Borova Sela i Bršadina, a djelovali su i zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije. Na grad je ispaljeno na stotine projektila. Da se radilo o širokom udaru na nizu pravaca svjedoči i činjenica da je JNA uz pomoć paravojnih formacija okupirala selo Cerić te Marinci čime se Vukovar našao u potpunoj blokadi jer se u grad nije moglo više niti kukuruznim putem spasa.

Žestoko su napadani i Bogdanovci u kojima je tog dana ranjen Nuštranin Šandor Galgoci. Život mu je svojom požrtvovnošću spasio HOS-ovac Tomislav Lesić izravnom transfuzijom krvi te je Šandor prebačen u vukovarsku bolnicu. Tomislavu je obećao da ako izađe živ iz bolnice nazvati svog sina po njemu. Šandor je iz vukovarske bolnice, na sreću, izašao živ, s konvojem ranjenika, 19. listopada 1991. godine, i održao obećanje. Njegovo treće dijete, sin Tomislav, rodio se 20. studenoga 1991. godine, točno na dan kad su zločinci mučki ubili Tomislava Lesića na Ovčari.

Tomislav Lesić

Šandor tada nije ni slutio da je čovjek kojem duguje svoj život i zahvaljujući kojem njegova djeca imaju oca, toga dana pogubljen. Tomislav Lesić je, naime, bio prva žrtva identificirana iz masovne grobnice na Ovčari 1997. godine. Tomislavova supruga Jasminka gotovo šest godina tragala je za svojim suprugom. Konačnu potvrdu o njegovoj tragičnoj sudbini dobila je u veljači 1997. godine, kad je na zagrebačkoj Šalati prepoznala Tomičine ključeve koje su sudski medicinari pronašli u prednjem džepu njegovih traperica.

Najžešće borbe u samom gradu vodile su se u dijelu grada poznatom pod nazivom Sajmište. Iz obližnje vojarne izašlo je oko 30 tenkova i oklopnih vozila te oko 600 pješaka. Cijelo jutro vodile su se žestoke borbe, uništena su 3 tenka i 1 oklopno vozilo, te su neprijatelju naneseni znatni gubici u ljudstvu. Nakon što su branitelji uništili oklop, preostalo je pješaštvo koje se je posakrivalo po okolnim kućama tako da su uslijedile teške ulične borbe. Hrvatska strana imala je gubitke. Poginuo je Tomica Sabo, a od posljedica ranjavanja preminuo je i Petar Kačić, zapovjednik obrane Sajmišta. Doktor Juraj Njavro ga je pokušao reanimirati, no nije mu uspio spasiti život. Mnogi ističu kako je heroj Domovinskog rata, Petar Kačić, za Sajmište bio isto što je Blago Zadro bio za Trpinjsku cestu. Njegov 16-godišnji sin Igor najmlađa je žrtva pokolja na Ovčari, imao je tek 16 godina.

Petar Kačić

Naslovna fotografija – Pripadnik HOS-a Damir Markuš sa zarobljenom jugoslavenskom zastavom na Sajmištu (autor Viktorin Jurić Paša)

Izvori
Literatura
Njavro, Juraj. Glava dolje, ruke na leđa. Zagreb: Quo vadis, 1995.

Internet
Iva Puljić Šego: “Heroj s Ovčare: Na dan Lesićeva ubojstva rođen Galgocijev sin” www.vecernji.hr/vijesti/heroj-s-ovcare-na-dan-lesiceva-ubojstva-rodjen-galgocijev-sin-825463

Autor

Podijeli članak