“Alfe” su dočekane u zasjedi izgubile svog prvog pripadnika koji se žrtvovao za prijatelja – poginuo heroj Pero Perčević

Dana 30. kolovoza 1991. godine spašavajući ranjenog suborca u bitci za Topusko poginuo je heroj Domovinskog rata Pero Perčević.

„Perica“ ili „Mišo“, kako su od milja Peru Perčevića zvali najbliži, rođen je 8. travnja 1957. godine u Otočcu. Bio je sin jedinac oca Milana, po zanimanju automehaničara, te majke Vere. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Zagrebu u kojem je završio i Višu prometnu školu te postao instruktor motornih vozila. Živio je u novozagrebačkom kvartu Utrina, a radio je u tvornici čarapa „Jadran“. U slobodno vrijeme pisao je pjesme, bavio se nogometom trčanjem i body-buildingom. Osobito je volio ići u rodnu Liku saditi voćke i pomagati baki.

Kada je počeo Domovinski stavio se na raspolaganje MUP-u Republike Hrvatske. Osnivanjem Specijalne jedinice policije „Alfa“ Policijske uprave Zagreb postaje njezin pripadnik. Krajem kolovoza ’91. „Alfe“ su upućene u Topusko te je na Banovini doživjela prvo vatreno krštenje u kojem je život izgubio Pero Prečević.

U ranim jutarnjim satima 30. kolovoza 1991. jedinica je iz Viduševca krenula prema Topuskom uz lijevu obalu rijeke Gline koja se nalazila između hrvatskih i srpskih snaga. U selu Gređani na kolonu SJP „Alfa“ otvorena je s desne obale jaka vatra iz minobacačkog i pješačkog naoružanja potpomognuta protuavionskim topovima tzv. trocijevcima.

Zadnji dio naše kolone uspio se okrenuti i vratiti prema Viduševcu, no mi koji smo bili u sredini i na čelu kolone bili smo napadnuti. Tu u prvom naletu neprijatelja nitko nije poginuo, nego je naša kolona s nas dvadesetšestoricom bila jednostavno odsječena. Uspjeli smo izaći iz vozila, skloniti se iza jedne kuće. Na cesti je ostao naš kamion pun streljiva i minobacača, eksploziva. Nismo se mogli micati gotovo šest sati od siline neprijateljske pješačke i minobacačke vatre. U tim okolnostima poginuo je od minobacačke granate i naš kolega Pero Perčević, a nekolicina kolega je ranjena. Sve nas je to šokiralo, teško pogodilo, osobno sam plakao kao dijete. I danas kad se toga sjetim plačem. Nas ostale spasilo je to što je kuća iza koje smo se zaklonili bila novogradnja, a četnici koji su nas napadali bili su zasigurno dobrano pijani. Nisu znali baš točno raditi s oružjem, jer da jesu još bi mnogi izginuli. Naš Pero Perčević je poginuo hrabro se žrtvujući za prijatelja. Naime, htio je pomoći ranjenom kolegi Goranu Vladisavljeviću. Tu ga je pogodila minobacačka granata odsjekavši mu nogu, a on je pao na cestu i zapomagao. Ranjeni Vladisavljević je također pokušavao dopuzati do nas. Hrabri Pero Perčević nije dvojio, istog je trena krenuo je s trojicom kolega do njega kako bi ga spasio. Puzeći vukli su ga 20-30 metara do zaklona. Tako su došli do ugla kuće. Tu se Pero uspio malo zakloniti, rekavši ranjenom kolegi: “Stari pričekaj malo da se odmorim!“, ispružio je noge i naslonio se na ruke. U tom trenutku pogodila je Peru granata. Gledao sam kako mu odbija ruku, bio je pogođen i u glavu i nije mu bilo pomoći, izdahnuo je.

Darko Gešpaher, pripadnik SJP „Alfa“

Pero Perčević prvi je pripadnik Specijalne jedinice policije „Alfa“ koji je poginuo u Domovinskom ratu. Pokopan je 4. rujna 1991. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu te Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

Izvori
Stjepan Milković. Alfe žive vječno! : prilozi za ratni put Specijalne jedinice “Alfa” PU zagrebačke u Domovinskom ratu 1991.-1995. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Udruga veterana specijalne jedinice policije “Alfa” Zagreb, 2013.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak