Ovo herojsko selo mjesecima se u okruženju odupiralo agresiji JNA i pobunjenih Srba – okupirano Kijevo

Nakon višemjesečne opsade pobunjeni Srbi i JNA 26. kolovoza 1991. potpuno su okupirali Kijevo, najveće selo nekadašnje kninske općine.

Pritisak srpskih pobunjenika počeo je nedugo nakon demokratskih izbora 1990. na kojima je pobjedu odnio HDZ. Kijevo, smješteno na prometnici Knin – Vrlika, bilo gotovo potpuno nastanjeno hrvatskim stanovništvom. Problem je predstavljalo srpsko stanovništvo iz susjednih sela Civljane i Polača te se uskoro Kijevo našlo u blokadi. U noći s 27. na 28. travnja 1991. hrvatski policajci probili su blokadu te u Kijevu formirali policijsku postaju. U sukob se zatim uključila JNA koja se rasporedila između Civljana i Vrlike te Kijeva i Polače tvoreći tzv. “tampon zonu”.

Od tada je komunikacija stanovnika Kijeva s ostatkom Hrvatske tekla preko brda Kozjak. Dopremanje  humanitarne pomoći je onemogućeno, a Kijevljane se pokušavalo obeshrabriti na brojne načine, uključujući zabranu odlaska iz mjesta trudnicama i teškim bolesnicima. Usprkos tome i u Kijevu je održan referendum o samostalnosti na kojem je dana stopostotna potpora opciji hrvatske samostalnosti.  Cijelo ljeto selo je bilo pod blokadom. Krajem kolovoza ’91. Milan Martić, ministar unutarnjih poslova „SAO Krajine“, dao je ultimatum da se hrvatske snage povuku iz Kijeva. Kako njegovu zahtjevu nije udovoljeno, Kijevo je 25. kolovoza 1991. godine, zajedno s obližnjom Vrlikom, napadnuto od strane pobunjenih Srba i JNA svim raspoloživim sredstvima.

Vrlika je okupirana istog dana, a slabo naoružani branitelji Kijeva nisu se mogli dugo odupirati napadima pa je drugoga dana formiran zbjeg preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Dana 26. kolovoza obrana koju je činilo oko 160 ljudi naoružanih uglavnom kalašnjikovima počela je posustajati. Na selo je otvorena vatra iz teških strojnica, minobacača, haubica, tenkova, višecijevnih bacača raketa, da bi oko 11:30 sati zrakoplovi JNA Kijevo zasuli i kasetnim bombama, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama. Veći broj branitelja povlačio se prema Dinari, gdje će ostati 14 dana nakon pada Kijeva.

U borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva, uglavnom policajaca i pripadnika 4. gardijske brigade koji su odvedeni u logor. Veći broj starijih i nemoćnih osoba ostao je u Kijevu te je bio izložen brutalnom maltretiranju pobunjenih Srba. Stradanja Kijeva hrvatskoj javnosti postala su poznata tek nakon što je selo oslobođeno u operaciji “Oluja”. Nakon pljačke sela, crkva je srušena do temelja. Osim obiteljskih kuća i gospodarskih objekata, uništenja nisu bile pošteđene ni mjesna škola i ambulanta.

Izvori
Kijevo.hr: “Domovinski rat”, pristup ostvaren 26.8.2020., http://www.kijevo.hr/povijest/domovinski-rat/
Leona Slatković Harčević: “Gradovi i mjesta u Domovinskom ratu: Kijevo”, pristup ostvaren 26.8.2020., https://braniteljski.hr/gradovi-i-mjesta-u-domovinskom-ratu-kijevo/

Autor

Podijeli članak