Osijek je imao svoje heroje koji su vozili tramvaje i autobuse – poginula vozačica tramvaja Nezida Tojčić

Početkom mjeseca kolovoza 1991. u Osijek je stigao velik broj izbjeglica iz Dalja, Aljmaša, Erduta i okolnih sela. Bio je to nagovještaj teških dana koji su za taj grad započeli sredinom kolovoza. Sve češće bio je meta topništva koje se nalazilo pred njim, ali i neprijateljskih zrakoplova koji su ga nadlijetali ispuštajući „smrtonosni teret“. U jednom od tih prvih napada, na današnji dan, 20. kolovoza 1991. godine vozeći tramvaj, poginula je Nezida Tojčić.

Tramvaj u kojem je poginula Nezida Tojčić

Kolege je se sjećaju kao uvijek vesele, vedre i nasmijane osobe. Takva je bila i kobnog jutra kada je vozeći tramvaj broj 15, 36-godišnja Nezida, majka dvoje djece, poginula od neprijateljske granate na tramvajskoj stanici u Gupčevoj ulici. U istom tramvaju život je izgubio i Zlatko Veljko Radonić dok je pet putnika teže ili lakše ozljeđeno. Prve civilne žrtve u Osijeku bile su nagovještaj teških dana koji čekaju taj grad na istoku Hrvatske, ali unatoč njima gradski prijevoz je funkcionirao bez stanke.

U napadima na Osijek nekoliko je tramvaja potpuno uništeno

Zbog oštećenja vodova i pruge s vremenom su tramvaje mijenjali autobusi no izuzev za vrijeme uzbuna, osječki gradski prijevoz je funkcionirao u vrlo teškim uvjetima. Tako su, zahvaljujući hrabrosti vozača i djelatnika gradskog prijevoza stanovnici imali barem privid da gradski život teče nesmetano. Osim Nezide, u Domovinskom ratu stradala je još jedna vozačica tramvaja – Marija Lacković.

U remizu nas je dovozio autobus, svjetla se nisu smjela paliti. Vozač bi nas potom razvezao svakog do svog tramvaja i onda bismo krenuli. Krenemo pa dođe zračna uzbuna pa stanemo s putnicima. Oni bježe, vrište, spašavaju se. Katkad smo se imali gdje skriti, ali znali smo ostati i na ulici jer su vrata na kućama bila zaključana. (…) Odlazak na posao tih je mjeseci bio prava lutrija. – Vozila sam peglicu. Ne možeš ovuda proći, ne možeš onuda, šaraš gradom, a po krovu čuješ snajperske hice. Ideš na posao, imaš dijete od tri godine, ne znaš hoćeš li se vratiti kući. Ali ovo ti je drugi dom, ovo ti je firma, domovina, ne misliš o opasnosti. (…) Ukupna šteta GPP-a, uključujući i vozila i zgrade, procjenjivala se na približno dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Ne znam je l’ bih mogla proći sve to ponovno.

Anica Adamček Lilika, vozačica tramvaja GPP Osijek
Posljedica jednog od napada na Osijek.

Izvori
Suzana Lepan: “Na posao smo išli uz snajperske hice”, Vojna povijest, pristup ostvaren 20.8.2020., https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/na-posao-smo-isli-uz-snajperske-hice-1234816
Facebook stranica Tramvaj – Osijek

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak