Fratar koji je uzeo pušku i branio rodno selo – poginuo heroj fra Mile Mamić

Na današnji dan, 17. srpnja 1991. godine, u obrani rodnog sela poginuo je hrvatski branitelj i heroj Domovinskog rata fra Mile Mamić.

Mile Mamić rođen je 23. rujna 1955. u ravnokotarskom selu Lišane Ostrovičke. U zaseoku Mamići odrastao je s ocem Markom, majkom Veselkom i braćom Antom i Marinkom. Kao dječak čuvao je ovce te pomagao ocu Marku u bačvarskom obrtu. Nakon završetka osnovne škole ostao je uz obitelj.

Vojni rok u JNA odslužio je na aerodromu Pleso u auto jedinici. Ondje je završio obuku za vozača na motornim teretnim i terenskim vozilima što ga je na neko vrijeme odvojilo od ideje da postane fratar. Zaposlio se kao vozač kamiona i taj je posao obavljao sedam godina. Imao je djevojku, gradio kuću u Zadru no ipak se na koncu odlučio da postane fratar. 

Fra Mile se često povjeravao o svojoj želji, a sudjelovao je u raznim crkvenim djelatnostima, kao i njegov brat Ante koji je nakon dvije godine napustio franjevačku gimnaziju u Sinju. Znao nam se pridružiti u molitvi, moleći brevijar s časnim sestrama.

fra Ivan Mirković, lišanski župnik

U kolovozu 1982. Mile Mamić provincijalu franjevačke provincije „Presvetog otkupljenja“ podnio je molbu za primanjem u redovničku zajednicu. Nakon toga odlazi na otočić Visovac odakle upućuje molbu da ga se primi u novicijat uvjeren da ga Bog vidi kao redovnika. Iduće godine odijeva habit. Najprije je bio vratar u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, a zatim voditelj mehanizacije na Visovcu. Napokon 1987. u Makarskoj na blagdan sveto Franje, 4. listopada 1987. položio je doživotne zavjete. Iduće godine imenovan je sakristanom u župi Gospe od zdravlja u Splitu.

Njegov životni put u bitnome je odredio sport. Bavio se tae-kwon-doom te je kolege iz kluba preporodio u duhovnom smislu. Dobio je ondje i crveni pojas te ga je samo smrt odijelila od već stečenog crnog pojasa. Svjestan opasnosti u kojoj se našla njegova Domovina 1. ožujka 1991. postaje pričuvni policajac policijske postaje u Omišu.

Ranije je bio član Lovačkog društva Split, a kada ono utemeljuje lovačku satniju fra Mile im se pridružuje. Kao hrvatski branitelj otišao je u srpnju 1991. braniti svoje selo Lišane Ostrovičke gdje je na koncu i stradao. Dana 17. srpnja teško je ranjen uslijed minobacačkog napada pobunjenih Srba iz susjedne Ostrovice u ranim jutarnjim satima. Vrlo brzo prebačen je u šibensku bolnicu odakle su ga poslali prema Splitu. Nažalost rane su bile preteške, geler ga je pogodio u glavu te je na području Trogira umro na rukama brata Ante.

U istom napadu na Lišane Ostrovičke poginuo je i hrvatski policajac Josip Žulj. To ravnokotarsko selo uz slabo se naoružanje uspijevalo obraniti od neprijatelja sve do konačnog pada krajem rujna 1991. godine.

Izvori
Literatura
Runtić, Davor. Junaci Domovinskog rata (knjiga druga). Vinkovci: Neobična naklada, 2003.