Na današnji dan, 7. srpnja 1992. godine, kod sela Grk u Bosanskoj Posavini, južno od Bosanskog Broda poginuo je heroj Domovinskog rata, legendarni “lovac na tenkove” Andrija Andabak.
Spletom okolnosti rođen je 1956. godine u Splitu jer je njegova majka u to vrijeme bila na hodočašću Gospi Sinjskoj. Djetinjstvo i mladost proveo je u Nuštru, srednju tehničku školu završio je u Vinkovcima te stekao zvanje elektrotehničara. Zaposlio se u Vupiku u Vukovaru, a sa suprugom Nadom dobio je dvojicu sinova, Marka i Stjepana. U međuvremenu kao ročnik JNA naučio se rukovati s vođenim protuoklopnim raketama tipa 9M14 Maljutka. Stečeno znanje pokazao je po izbijanju velikosrpske agresije na čijoj se meti našao i njegov Nuštar.
Tako se Andrija u lipnju 1991. dragovoljno priključuje novoosnovanoj 109. vinkovačkoj brigadi Zbora narodne garde. U rujnu uništava prvi tenk, a sve nakon toga ulazi u legendu. Zajedno s Josipom Magdićem – Joletom, koji mu je bio prijatelj i partner, zaustavljao je i uništavao tenkove gdje god je trebalo pa tako i u krvavoj bitci za Nuštar u listopadu ’91 kada je i ranjen. Uništeni tenkovi redali su se jedan za drugim, a onaj na staru godinu 1991. zabilježila je i kamera.
Za njegove uspjehe čulo se i u Zagrebu pa je pozvan na večeru u Banske dvore kod predsjednika Tuđmana koji ga je ugostio 1992. po sklapanju Sarajevskog primirja. Kraće vrijeme radio je kao instruktor na vojnom učilištu u Zagrebu, no izbijanjem rata u BiH shvatio je da je hrvatskom narodu potrebniji ondje te odlazi u obranu Bosanske Posavine gdje je 7. srpnja 1992. položio svoj život na oltar Domovine. U istoj akciji poginuli su Andrijini suborci Dragutin Kuzmić i Stipe Čorak.
Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova – najviše u Domovinskom ratu. Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i činom pukovnika. Njegovoj je obitelji uručen Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenica domovinskog rata. Njegovo ime nosio je protuoklopni odred 5. gardijske brigade Hrvatske vojske, a njegovim imenom nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za tri ili više uništenih oklopnih vozila. U spomen na Andriju Andabaka svakog se srpnja organizira Memorijal Andrija Andabak.
Mi se ne sjetimo našeg oca samo u posebnim prilikama, kada su bitni neki datumi iz njegovog života, s njime živimo svaki dan, on je s nama u našim srcima, našim sjećanjima. Puno smo o njemu saznali iz priča njegovih suboraca, tako da smo ponekad dobili dojam da na taj način upoznajemo svoga oca. Ono što smo znali su nam potvrdili, da je bio strog, ali pravedan čovjek. Govorili su za njega da je bio lovac na tenkove, i to je točno, ali on nikada nije bio lovac na ljude, već na tu hrpu željeza koja je ubijala ljude i uništavala njihovu imovinu. On ih je jednostavno tražio i uništavao, znali su to i oni.
Sinovi Marko i Stjepan
Izvori
Internet
Franjo Lepan: “‘Andrija nije bio lovac na ljude, već na željezo koje je ubijalo…”. 24sata, pristupljeno 6. srpnja 2020., https://www.24sata.hr/news/andrija-nije-bio-lovac-na-ljude-vec-na-zeljezo-koje-je-ubijalo-610531
Daniela Dujmović Ojvan: “Legendarni ‘lovac na tenkove’ Andrija Andabak volio je Hrvatsku više od svega”. Direktno.hr, pristupljeno 6. srpnja 2020., https://direktno.hr/direkt/legendarni-lovac-na-tenkove-andrija-andabak-volio-je-hrvatsku-vise-od-svega-127644
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.